Upoznajte našeg slavuja Putokaza – dragog kolegu Renea. Čovjeka koji dokazuje da srce razumije jezik.

Prvi let, prvi izlazak iz Ruande i put kroz strah, bol i tišinu — koji je završio jednostavnom istinom: ljubav liječi.

Emmanuel je kao dijete ostao bez roditelja i brinuo se o braći i sestri.

Upravo smo završili gradnju kaveza za zečeve u školi Kivumu!

Priče o Marijani Janeković i Eleni Rudolf koje šivanjem i ljubavlju donose nadu i radost.

Donacije u školama Kondo, Burerabana i Cycaro donijele su djeci više od osnovnih potrepština — donijele su nadu, dostojanstvo i osjećaj da nisu sami.

Uživajte u našoj priči o kupnji i renovaciji naše nove kuće, koja nije samo dom, već i simbol snage, upornosti i ljubavi.

Posebno mjesto u našim srcima zauzima Kivumu, mjesto koje doživljavamo kao naš drugi dom. Od prvog susreta s Ruandom, osjećali smo se kao da je ona izabrala nas.

Ova posjeta nas podsjeća da je svaki trenutak proveden s ovom djecom dragocjen, jer oni su nositelji nade

Ne moramo biti veliki da bismo činili velika djela – svaki osmijeh, svaka gesta suosjećanja vraća vjeru da svijet može postati bolje mjesto kada se povežemo.

Dječak kojeg sam prije 4 godine doslovce pokupila s ulice.

Nagledala sam se dokumentaraca o Africi. Nagledala sam se “lažnih divota“.

Ne znam zašto svijet spava. Zašto svi doslovce ne vrište, hej umiru nam djeca od gladi!

Ne znam više odakle se nam se sve ljudi nisu javljali s podrškom: Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija,...

Sjećam se i jednog kuma iz Livna koji je u par dana našao još 200 kumova s kojima smo uspjeli probiti onu zamišljenu granicu

Jučer su djevojčice iz moje ulice u Kivumiju po prvi put odjenule haljinice.

Nema drugih želja. Želi samo sapun, a meni se duša kida na komadiće.

Nema šanse da sam u školi, a da njih dvije nisu pokraj mene.

Jučer je jedna divna humanitarka na našem zidu napisala: “Kad ovo radiš – srce se brže troši, brže stari."

U daljini sam ugledala dijete kako šeta i pomiluje svako stablo kraj kojeg prođe.

Bio je maleni dječak, meni do ramena, sa snom da postane doktor i pogledom punim nade

Ovo na fotografiji je ručak za naše mališane: grah i riža, a ono gore na samom vrhu je nešto

Ovdje u Africi kupujem i broj, i dva broja veće, i otprilike, i svakako… I sve budu dobre, sve pašu i sve odgovaraju

Iza svake sličice je mogućnost da to promijenimo. Iza svake je prevelik razlog za neodustajanje.

Kada sam prvi put otišla u Afriku, ušla sam u prosječnu afričku kuću da vidim kako ljudi žive.